boomida

ju hu

bome, nisam dugo pisala. eh, svašta se dogodilo. bila sam na kositima sa ekipicom, bio je tuperiska, bila sam 3 dana na hvaru i 1 u biogralu, bilo je luo i veselo i sada, preselila sam se u banjole, i eto, komp ostao u puli. tako da u sljedećih možda mjesec dana nemojte od mene očekivati puno postić jer jednostavno nemam kada pisati. a i, kraj školske godine je i stvarno moram puno učiti ako uopće želim proći razred, a ne samo proći sa 4. a već i ptice na grani znaju da ništa ne učim. tako da, uh, evo, ovo je bilo moje malo objašnjenje mog odsutstva i pozdrav svima!!!!!!

P.S. U banjolama mi je super. priroda, more, kuća, velika soba, ja i mali smo još skupa, i sada živim otprlk. 3 minute od njega, tako da mi je tuper tuper tuper.

još samo da fini ta prokleta škola i sve će bit u redu. ma, šta, biti će da bolje ne može biti! J

Objavio boomida u 19. svibanj 2005 14:30:00 | 4 comment(s)

2.

2.

Odrezna je u čestoj prolaznosti. Sve je nesigurno

 - u životu -

bez obzira što je učinjeno.

U našem području, pjesnici su svuda.

Njega smo jako malo, ali treba se truditi.

uporno se ponavljaju 3 riječi.

i svi ih ponavlja.

sve je pripremio, ali najbolja zna što se događa.

i žao mi je.

žao mi je što sam zaboravila.

svjetovi se kreću, događaju stoje, ne kreću se.

mjenjaju se mjenjaju.

istočna s pregovara, možda je zaljepio.

RAZGOVARA SE

Objavio boomida u 19. svibanj 2005 14:28:00 | 0 comment(s)

1.

1.

Hermetički je zatvorena

skulirati je uspjela se

simboloćno se smije i nada

nada se blizini.

Gondola se njiše

epski se razdvojno klizi po jezeru.

i list list se dalje kreće. jedan ispod drugog su.

vile se slažu. 8 njih zovu se oktave. vie i oktave

ne sjeća se jedna, objašnjava se,

ali suzi, čudi se!

Hiperbolična je, temelji su joj kruti. Voli se prevladavat

i ima ima, ima ona svega.

Objavio boomida u 30. travanj 2005 19:19:00 | 3 comment(s)

vrtlarica

Zašto treba uređivati svoj vrt?

Da bi okoliš bio lijep. Da mi bude ugodno provoditi vrijeme u njemu. Da mi trava bude zelena i cvijeće lijepo. Da se cvijeće osjeća ugodno u mom vrtu, ali ne samo ruže, tulipani i ostalo veliko i «važno» cvijeće. Nego i male tratinčice i maslačci koji nisu tako upečatljivi, ali bez njih travnjak ne bi imao tu neku posebnost i ljepotu. Na prvi pogled nevažno cvijeće, ali su vrlo posebno, oni svoju osobnost, ljepotu i pravo lice pokazuju samo suncu. U sjeni ili po noći se zatvore, ne možemo vidjeti njihovo pravo ja. Čak ih ni ne primjetimo, dok na suncu, budu najljepši. Ruža je lijepa, ali ona je uvijek lijepa, ne srami se pokazati svima, uvijek. Dok tratinčice pokažu sebe samo onom koga vole i tko im čini dobro. Iako, uvijek je bolje u vrtu imati više vrsta cvijeća. A tako je i u životu.

Objavio boomida u 21. travanj 2005 17:01:00 | 0 comment(s)

lalalalala

cijeli život se svodi samo na čekanje. zapravo ne, lažem. ne svodi se samo na čekanje, nije kao da sve što u životu radimo je čekamo. ali, pogledaj malo, UVIJEK se nešto čeka. uvijek. čak i kada mislimo da ništa ne čekamo, uvijek nešto čekamo. čekamo da nam netko dodje, da nam pošalje poruku, da nas netko nazove, da zvoni, da dobimo menzis, da dodje ljeto, da dodje kraj školske godine, da dodje izlet, čekamo da se napravi ručak, čekamo nečji novi post, čekamo da završi cd, ili jednostavno čekamo da prodje vrijeme. to mi e zanimljivo. jednostavno čekaš da prodje vrijeme, i ništ. ne radiš ništa, ne misliš,samo čekaš. a ja sam primjetila kod sebe da mogu provesti jako puno vremena čekajući i ništa ne radeći. mogu sjediti gledati okolo, biti u polu snu, ili jednostavno gledati kroz prozor i čekati. dok god ja znam da nešto čekam, ja mogu tako. čekati vlak. a u životu se dogadja tako puno nepredvididljih stvari. možeš ti šetati gradom i odjednom ti može trula kruška sa sedmog kata pasti na glavu. ili budimo realniji, pasti pored tebe. možda je netko gore na 7. katu sjedio na prozoru, zapalio cigaru i gledao grad. i odjednom mu je došla volja da jede krušku. ali kruška je bila trula. i on ju je zagrizo i pljunuo kroz prozor, nakon par takvih grizeva jednostavno ju je bacio kroz prozor. i neka mi netko kaže da ne postoji mogućnost da je pala na ili pored nekog! vidiš. sve je nepredvidivo.

Objavio boomida u 16. travanj 2005 12:17:00 | 0 comment(s)

pisana riječ

ljudi, zašto više ne čitate? zar svijet knjige pomalo odlazi u kurac? pa, ljudi me čudno gledaju kada im kažem da puno čitam, ne lektire. gledajume, kao, baaaaaaa!  boze boze! Neznam, sada sam imala napraviti na talijanskom sastavak o krizi knjiga u doba computera i baš me potaklo na razmišljanja. stvarno klinci više ne čitaju. sada sama sebi zvučim ko neka baba, a ne cura od 16. jer, kao da je logično da teenageri, nazovimo se tako, ne čitaju. neki su kao pre cool za to. jednostavno nikada nisu ni uzeli knjigu u ruke, a možda bi im se i svidjalo. mah! ko voli čitati neka čita, a koju dobru knjigu mi može slobono preporučiti, ja ću biti jako zahvalna, a tko ne čita, žao mi ga je jer propušta znanje, spoznaje i uostalom to je jedan način  zabave, iako je nekima nepojmljivo da ja izjednačujem pojam čitanja sa pojmom zabave, ali to je ono što ja radim u svoje slobodno vrijeme, ili prije spavanja, čitam. ko voli nek izvoli, ko ne voli, eh, ne mora! posve bezciljan post, ma zapravo i nije, uostalom, post ne mora imati nikakav drugi smisao nego da mi pruži mogućnost da kažem svoje mišljenje, pa, eto ga!

Objavio boomida u 12. travanj 2005 15:39:00 | 0 comment(s)

Postoje ljudi

postoje vrste ljudi. podskupine. grupice u kojima se nadjemo i u kojima osjećamo da pripadamo. postoje ljudi koji su sigurni u sebe i uvijek znaju šta im je. mislim u pogledu kad su u kurcu ili bezvoljni ili u nekom čudnom raspoloženju, uvijek znaju šta im je. postoje ljudi koji uvijek traže od sebe savršeno i teško priznaju svoju pogrešku, neznanje ili neuspjeh. postoje površni ljudi. postoje ljudi koji nemaju svoji identitet. postoje ljudi koji izgube svoji identitet, pa ga onda nadju. postoje ljudi labilnog uma i oni koji neznaju uvijek šta im je. jednostavno nešto ih opere, pa prodje. postoje ljudi koji vole. postoje ljudi koji ne vole svog tatu. postoje cure koje se svadjaju(diskutiraju) koja je manja/veća šminkerica, postoje punkeri, rockeri, alternativci, šminkeri. postoje ljudi koji žele promjeniti svijet. postoje i oni koji svijet i stvari prihvaćaju onakve kakve jesu i ne traže odgovore, ne postavljaju pitanja. postoje ljudi koji postavljaju prava pitanja. postoje ljudi koji postavljaju kriva pitanja. postoje ljudi koji filozofiraju i traže smisao u svemu. postoje ljudi koji vole sebe. postoje oni koji se mrze. postoje razni ljudi, razna uvjerenja, subkulture, razmišljanja, opredjeljenja. postoje ljudi koji žele vidjeti samo ono lijepo u životu, a zatvaraju oči pred ružnim i ne žele to gledati. postoje ljudi koji vole nanositi bol drugima, znajući da ih boli. postoje ljudi koji pretjeruju sa drogama, znajući da im šteti, postoje ljudi koji se boje kušati život. postoje ljudi koju su super razumni, koji sve shvaćaju i uvijek će sve biti u redu. postoje ljudi koje okolina shvaća drugačije nego što oni sebe shvaćaju i što su mislili da drugi njih shvaćaju. postoje ljudi rasisti i nacionalisti. postoje dobri ljudi koji uvijek žele pomoći poslušati. postoje ljudi koji su naporni, bez da oni shvaćaju da su naporni, nemojmo im to zamjerati! potoje ljudi kojima je jako važno kako izgledaju, kakvu zurku imaju i kako ih javnost gleda. postoje ljudi koji slijepo prate modu, ali njih sam već spomenula. postojim ja, postojiš ti, i ona i on. poznajem vrste ljudi koje sam nabrojala, a ti, se prepoznaješ?

Objavio boomida u 10. travanj 2005 14:27:00 | 0 comment(s)

pokvareni telefon

znate onu igru pokvareni telefon? mislim da ju svi znate. i sigurno ste je igrali, barem jednom. eh, kad sam bila klinka ta mi je igrica bila tako fora. a sada, kada ta igrica postane stvarnost, to više nije zabavno. kada ljudi izmišljaju, lažu, seru, ogovaraju, mrze. zašto? sad neki dan sam baš čula fin i sočan trač o jednoj mojoj dobroj frendici. kažu ljudi ovog jebenog grada pule da je cura bisexualka, da ima stalnu brijačicu i da je prije koju subotu vani pokušala ušmekati 2 cure. od prvog do zadnjeg laž. ali čemu? čemu se uopće mučiti i imati na duši te laži i širiti ih dalje, znajući da je laž. onda ljudi koji i znaju da to nije istina, nakon  uvjeravanja više ni nisu sigurni. možda onaj koji je počeo trač i čita ovo, i joj, što bi rado saznala tko je započeo to. a nikad se nezna, možda i saznam. tko je bio tako plitak, površan i jednotavno debilno jadan. neka cura, 100 %, dečki se puno rijeđe bave time,zapravo, skoro nikad! i to mi se svidja. nekad tako puno više volim biti u muškom društvu nego ženskom. jednostavno imaju druge prioritete i o drugim stvarima si razmišljaju. dok većina cura, neću reći sve cure jer bi to bila laž, a ne volim lagati, voli ogovarati, komentirati, smijati se i pljuvati osobe. grrrrrrr. baš ne volim ogovaranja. jer nije isto ako ti razgovaraš o nekoj osobi ili ako govoriš samo njene mane i tražiš sve loše strane. to me zna lako iznervirati. iako, ovako sočni tračevi su uvijek zabavni, lijepo se nasmiješ  sretan si što ti nemaš tako jadan život da zabijaš glavu u tudju intimu i širiš laži.

Objavio boomida u 8. travanj 2005 15:02:00 | 0 comment(s)

tudududu

ostala sam bez inspiracije. možda ima pravo moja profesorica koja kaže da se najbolje piše kad je čovjek tužan ili ljut. šta, sad, sretna sam ja i sve to, ali nekako ne filozofira mi se previše ovih dana, razmišljam, ali nemam potrebu zapisati. eh, morat ćete se malo strpiti! J inače, tako, život ide, dani prolaze, proljeće je! da, svjesna sam toga da je proljeće, full. još se pomakao ovaj sat i tako mi je se čudno, ali super, sunčano, idem na trening, a sunce! eh, da, opet sam počela trenirati, nakon tri tjedna bolesti! uh uh, izgubila sam bila kondiciju, ali dobro, sad ću ja. sad malo prije sam isprobavala kupaće kostime. neznam, imam te trenutke koji me ulove uvijek ovako u proljeće, pa se nadjem isprobavat sve svoje kupaće. ne, nije da vidim da sam debela ili tako neke spike, nego jednostavno, tako me podsjete na ljeto i miris mora, sunca, plaža, kupaćih kostima, uh, joj, jedva čekam to ljeto. ove godine nekako posebno jako. možda zato što ću se preseliti iz ovog malog stana u gradu u lijepu kuću, veliku na ajmo reći selu. jedva čekam da se preselim, u novu, veliku sobu. sada mi soba ima oko 4 metra kvadratna, a selim se u 26 m2 uiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!!!!!!!!!

i danas cijeli dan uporno nešto jedem. to više nije normalno. pojela sam do sada već jedno tri jabuke, jogurt, toast, ručak neću spominjat, a ni doručak. ali, tako, baš mi se stalno papi nešto. mmm ajd, idem čitat ša se dogadja sa vašim životima!

Objavio boomida u 5. travanj 2005 19:16:00 | 0 comment(s)

pozitiva ljudi pozitiva

eto, praznici. kako volim praznike. nema škole. kada nema škole sve mi je tako savršeno. opet sam sretna. imala sam malu krizu, bila sam pomućena, malo problemčića sa frendicama, malo mojih u glavi, ali dobro, vratila sam se na staro. i što je najvažnije, napokon skoro potpuno ozdravila. da, šmrćem i kašljem, ali, jebiga, nema veze, još pijem anibiotike i nemam temperaturu, tako da. eh. sad, za par sati ću ići van, idem s mojim Leonardom, kojeg nisam vozila jako dugo, prvo na benzinsku, po frendicu, pa blizu mora, idemo se igrati sportovima. joj, jedva čekam. sad mi svira neki reggae cd i tako mi paše, fino se drmuckam u ritmo, soba mi je totalno osunčana, ma jooooj J kako je sve lijepo kada je lijepo vrijeme. sve su brige tako malene i nevažne.tada se gledaju prave vrijednosti u životu. sreća, ljubav, sloboda, malo zabrijavam, ali dobro. sretna sam. sretna sretna, napokon. slobodna. pozitiva ljudi! J

Objavio boomida u 30. ožujak 2005 14:26:00 | 0 comment(s)