lalalalala
cijeli život se svodi samo na čekanje. zapravo ne, lažem. ne svodi se samo na čekanje, nije kao da sve što u životu radimo je čekamo. ali, pogledaj malo, UVIJEK se nešto čeka. uvijek. čak i kada mislimo da ništa ne čekamo, uvijek nešto čekamo. čekamo da nam netko dodje, da nam pošalje poruku, da nas netko nazove, da zvoni, da dobimo menzis, da dodje ljeto, da dodje kraj školske godine, da dodje izlet, čekamo da se napravi ručak, čekamo nečji novi post, čekamo da završi cd, ili jednostavno čekamo da prodje vrijeme. to mi e zanimljivo. jednostavno čekaš da prodje vrijeme, i ništ. ne radiš ništa, ne misliš,samo čekaš. a ja sam primjetila kod sebe da mogu provesti jako puno vremena čekajući i ništa ne radeći. mogu sjediti gledati okolo, biti u polu snu, ili jednostavno gledati kroz prozor i čekati. dok god ja znam da nešto čekam, ja mogu tako. čekati vlak. a u životu se dogadja tako puno nepredvididljih stvari. možeš ti šetati gradom i odjednom ti može trula kruška sa sedmog kata pasti na glavu. ili budimo realniji, pasti pored tebe. možda je netko gore na 7. katu sjedio na prozoru, zapalio cigaru i gledao grad. i odjednom mu je došla volja da jede krušku. ali kruška je bila trula. i on ju je zagrizo i pljunuo kroz prozor, nakon par takvih grizeva jednostavno ju je bacio kroz prozor. i neka mi netko kaže da ne postoji mogućnost da je pala na ili pored nekog! vidiš. sve je nepredvidivo.
0 komentara:
<< Home