pokvareni telefon
znate onu igru pokvareni telefon? mislim da ju svi znate. i sigurno ste je igrali, barem jednom. eh, kad sam bila klinka ta mi je igrica bila tako fora. a sada, kada ta igrica postane stvarnost, to više nije zabavno. kada ljudi izmišljaju, lažu, seru, ogovaraju, mrze. zašto? sad neki dan sam baš čula fin i sočan trač o jednoj mojoj dobroj frendici. kažu ljudi ovog jebenog grada pule da je cura bisexualka, da ima stalnu brijačicu i da je prije koju subotu vani pokušala ušmekati 2 cure. od prvog do zadnjeg laž. ali čemu? čemu se uopće mučiti i imati na duši te laži i širiti ih dalje, znajući da je laž. onda ljudi koji i znaju da to nije istina, nakon uvjeravanja više ni nisu sigurni. možda onaj koji je počeo trač i čita ovo, i joj, što bi rado saznala tko je započeo to. a nikad se nezna, možda i saznam. tko je bio tako plitak, površan i jednotavno debilno jadan. neka cura, 100 %, dečki se puno rijeđe bave time,zapravo, skoro nikad! i to mi se svidja. nekad tako puno više volim biti u muškom društvu nego ženskom. jednostavno imaju druge prioritete i o drugim stvarima si razmišljaju. dok većina cura, neću reći sve cure jer bi to bila laž, a ne volim lagati, voli ogovarati, komentirati, smijati se i pljuvati osobe. grrrrrrr. baš ne volim ogovaranja. jer nije isto ako ti razgovaraš o nekoj osobi ili ako govoriš samo njene mane i tražiš sve loše strane. to me zna lako iznervirati. iako, ovako sočni tračevi su uvijek zabavni, lijepo se nasmiješ sretan si što ti nemaš tako jadan život da zabijaš glavu u tudju intimu i širiš laži.
0 komentara:
<< Home